Home > Život > Petrovaradin, Gibraltar na Dunavu i raj za turiste

Petrovaradin, Gibraltar na Dunavu i raj za turiste

Ako ste čuli za Novi Sad čuli ste i za Petrovaradin, jednu od najljepših i najživljih tvrđava na Balkanu, koliko god da vremena provedete na ovom sjajnom mjestu malo je za sve ono što vas očekuje.

Zahvaljujući sjajnoj ekipi iz Turističke organizacije Novog Sada uspio sam da obiđem ovu sjajnu tvrđavu i da vam prenesem neke lijepe i zanimljive preporuke, ako se uputite ovamo, a i nemojte zaboraviti da će ove godine biti EXIT festival, pa možda saznate šta radite prije nego počnu nastupi.

Petrovaradinska tvrđava je jedno od onih mjesta sa kojim ljudi obično počinju obilazak grada, ali ja volim da završavam posjetu Novom Sadu ovdje jer je pogled na Dunav i na zalazak sunca nezaboravan baš sa tvrđave.

Petrovaradin je nekadašnji utvrđeni grad uz rijeku Dunav, poznat i kao Gibraltar na Dunavu, građen je u razdoblju od 1692. do 1780. godine te predstavlja jedno od najbolje očuvanih artiljerijskih utvrđenja ovog dijela Evrope. Pogled u daleku prošlost pokazuje kako je na prostoru Petrovaradinske tvrđave postojalo paleolitsko naselje, još otprilike 50 000 godina prije nove ere, a od perioda neolita, oko 4500 godina ovo je područje trajno naseljeno. Od tog se vremena na ovom strateški važnom položaju smjenjuju mnogi narodi, a veliki značaj tvrđava dobiva u vrijeme turske opasnosti. Šta više, upravo bitka kod Petrovaradina označava prekretnicu u ratovanju s Turcima, kad je 5. avgusta 1716. princ Eugen Savojski izvojevao pobjedu nad turskom vojskom.

O veličini i značaju ove bitke govore i mnoge legende koje su se do danas održale među stanovništvom, kao i kasnije podizanje Crkve Snježne Gospe na današnjem izlazu iz Petrovaradina. Kad se popnete na tvrđavu, odmah će vam pogled odlutati na veličanstvenu vizuru Novog Sada i na taj nevjerovatni Dunav. Na tvrđavi se nalaze mnogi drugi sadržaji, uključujući Muzej i Arhiv Novog Sada, Akademiju umjetnosti, Planetarij, hotele i restorane, ateljee i galerije likovnih umjetnika. Između ostalog, ovdje se nalazi i rodna kuća bana Josipa Jelačića, sagrađena 1745. godine koja se nalazi u popularnom šarenom „Podgrađu“ koje vrijedi obići.

Smatra se najljepšom privatnom građevinom u Petrovaradinu te predstavlja jedinstven primjer arhitekture baroka. Ipak jedan od najvažnijih simbola je toranj sa satom, takozvani Pijani sat. Podignut je sredinom 18. vijeka, na mjestu prethodno porušenog starog tornja. Originalni satni mehanizam u funkciji je i danas, a poseban je po tome što velike kazaljke pokazuju sate, a male minute, kako bi ljudi iz Petrovaradina i s dunavskih lađa mogli vidjeti doba dana. Takođe temperatura utiče na rad sata, nekada žuri, a nekada kasni zato ga i zovu pijani. Ovaj sat je i simbol slobode i suvereniteta Petrovaradina, poklonila ga je Marija Terezija kada su građani dobili status „slobodnog kraljevskog grada“ koji su platili 80.000 forinti.

Ukoliko nastavite istraživanje ove predivne tvrđave očekuje vas još nekoliko lokacija koje ne smijete zanemariti, jedna od njih je Atelje 61. Atelje 61 pripada među jedinstvene i rijetke slične institucije u svijetu. Osnovan je 1961. godine na inicijativu slikara Boška Petrovića, kao radionica za izradu umjetničke tapiserije velikog formata. Već početkom 60-ih godina rade se tapiserije velikih formata po nacrtima poznatih jugoslavenskih umjetnika, koje su ateljeu priskrbile svjetsku slavu.

U okviru institucije, pored programa kakvi su Međunarodno trijenale tapiserije i Internacionalna kolonija tapiserija „Boško Petrović“, moguće je pohađati i čuvenu školu tkanja, koja tkanju kao pozivu pristupa sa pozicije starog zanata, kako su to u prošlosti činili u prošlosti. Posjetioci Petrovaradinske tvrđave mogu obići ustanovu „Atelje 61“, prisustvovati procesu stvaranja tapiserija, pogledati dio Nacionalne zbirke tapiserija Srbije svakog radnog dana od 9 do 14 časova.

U petrovaradinskoj tvrđavi smješten je i jedan od najpoznatijih muzeja Vojvodine, Muzej grada Novog Sada. Posvećen je prikupljanju i zaštiti kulturne baštine multinacionalnog grada i područja koja ga okružuju, tako više od 50.000 eksponаtа svjedoči o životu i rаdu, istoriji i kulturi, religiji i nаčinu životа stаnovništvа Novog Sаdа. U mаtičnoj zgrаdi Muzejа, popularnoj Topovnjаči, smještena su dvije stalne postavke, Petrovаrаdinskа tvrđаvа u prošlosti i Novi Sаd od 18. do 20. vijeka, a moguće je obići i Podzemne vojne gаlerije koje su nevjerovatne. Četverospratni komunikаcijsko obrаmbeni sistem jedinstvenа je аtrаkcijа Petrovаrаdinske tvrđаve i nešto što definitivno treba da posjetite. Gradnja ovog podzemnog sistema, dugog 16 kilometara, završena je 1783. godine. Posebnost ovog složenog spleta hodnika su minskа polja, tаdа jedno od najvećih minskih polja nа svijetu. Zbog sigurnosti koju je pružala ovа nikаd osvojenа utvrda, početkom 19. vijeka služila je i kao riznica u kojoj se čuvalo zlаto i srebro Hаbsburške Monarhije.

Mada pored svih ovih zanimljivosti vezanih za tvrđavu ima i jedan događaj koji se ugradio u identitet Novog Sada, a to je festival EXIT. Ovaj festival godinama unazad je jedan od najozbiljnijih na svijetu. Exit Festival je ljetnji muzički festival koji se održava jednom godišnje na Petrovaradinskoj tvrđavi počevši od 2000. godine i obično traje četiri dana. Brzo je izrastao u priznati muzički festival kako u regionu tako i širom Evrope, pa i svijeta.

Za to je djelimično zaslužno okruženje, to jeste ova nevjerovatna tvrđava. Festival je pokrenula grupa studenata Univerziteta u Novom Sadu, kao pokušaj da mladima Srbije, a prije svega Novog Sada, pruže kulturni sadržaj i zabavu odnosno neku vrstu izlaza (EXIT= izlaz) iz inače loše situacije koja je tada vladala u zemlji. Pored finansijskih i drugih problema koji su ga pratili, festival je istrajao i razvio se u respektabilan muzički događaj. Sve važne i velike face muzičkog svijeta nastupale su na Exitu i ti nastupi se pamte. Sedam puta sam bio na festivalu i ako izuzmem nastup grupe “Motorohead” kao mog omiljenog benda, ne znam koji nastup bih izdvojio, to su uspomene i doživljaji koje treba da osjetite.

Kada sve ovo doživite na tvrđavi, kada se umorite od šetnje i uživanja na ovoj nevjerovatnoj tvrđavi bilo bi lijepo sjesti i odmoriti se uz nezaboravan pogled.  Čarda „Aqua Doria“ smještena je pod samom Petrovaradinskom tvrđavom, i time nudi pogled na rijeku i panoramu grada iz prvog reda. Ovdje se jede riblji paprikaš i domaća tjestenina, riba s roštilja, a među specijalitetima kuće su šaran u potkovici, gratinirani file smuđa i još mnogo toga.

Mjesto koje se meni posebno dopada zove se Terasa. Nalazi se na platou Petrovaradinske tvrđave, pored čuvenog sata, odakle se pruža neometan pogled na Dunav i grad. Ambijent i ponuda hrane su prilagođeni najrazličitijim ukusima, ali moj favorit je uz čašu domaćeg vojvođanskog vina gledam zalazak sunca preko Dunava. Restoran Sat ubraja se među kultna mjesta Petrovaradina, a jedan od glavnih aduta mu je nezaboravan pogled o kojem trubim kao papagaj. Ponuda jela je maštovita i raznolika, od ribljih jela, delicija s roštilja i domaćih kolača koji fenomenalno idu za kafu, ovdje bi mogao neki izlazak sunca.

Autor: Zoran MATIĆ

You may also like
Meduza, Satori i Bajaga na otvaranju Sea Dance festivala
Naučna studija sa Exita pokazala – uz ograničenja ulaska, festivali nisu mjesta masovnog širenja virusa!
Nektar Garden Fest je dobio pojačan line-up i novog partnera – Željeznice Republike Srpske!
Banja Luka Fest: Veče premijera na tvrđavi Kastel
);