U današnjem vremenu često čujemo kako treba da se vratimo prirodi ili kako treba da pobjegnemo u prirodu od svakodnevice i stresnog načina života koje vodimo. Istina je da pravi povratak prirodi ne postoji, jer, njen smo dio, gdje god se nalazili, samo smo kao vrsta izrazito nepažljivi i nemarni prema njenim čudesima. A to što tako često zaboravimo da zastanemo pored rijeke, pogledamo u krošnje i biljke koje su svuda oko nas, jeste upravo zbog silne žurbe i gužve u kojoj živimo. Da bismo ju iznova nalazili u sebi, potrebno je da malo usporimo, uživamo u njoj i svemu što nam daje i kad ne gledamo.
Svijet je ogroman, mnogo toga nikad nećemo vidjeti, a odlučimo li da malo odlutamo, otkrićemo da je mnogo ljepote koja nam se nalazi „pred nosom“. Jedno od takvih mjesta, koje valja istražiti i koje smo posjetili prije nekoliko dana jeste grad Doboj, koji ima prirode i istorije koju može da ponudi, a sve to je samo djelić ljepote koju nudi Republika Srpska.
Obilazeći Doboj i okolna mjesta, u toku jednog dana, posjetili smo tvrđavu Gradinu, koja se nalazi u samom gradu, Djevojačku pećinu, Goransko jezero i etno selo Kotromanićevo.
Ovog puta, u maniru usporavanja tempa svakodnevice, i nalaženja prirode u sebi, ova kratka priča posvećena je Goranskom jezeru i Djevojačkoj pećini.
Voda, borova šuma i planina. Mir u tri riječi. Takav mir moguće je pronaći kod Goranskog jezera, vještačke tvorevine u blizini Doboja, smještene u podnožju planine Ozren. Ovo mjesto nudi uživanje za sva čula, te je prava mala oaza prirode, spremna da pruži smiraj pored vode (a i u vodi, kada je sezona kupanja), mnogo cvijeća, zelenila i svježeg šumskog vazduha. Sve što posjetiocu preostaje jeste da duboko udahne, zauzme svoje mjesto i prepusti se prirodi. Šta drugo poželjeti?
Goransko jezero nalazi se u blizini naselja Lipac i oko 7 kilometara je udaljeno od Doboja. Skretanje do samog jezera je označeno, put je prilično dobar, a “Gugl” mape dosta precizno vode do same lokacije.
Nastalo je građenjem brane na potoku Jošava, 1971. godine, u vremenu SFRJ, kada su “Gorani”, stanovnici naselja Lipac i pripadnici Jugoslovenske narodne armije organizovali radnu akciju, a ime je dobilo upravo po pokretu za pošumljavanje – “Goranima”. Kasnije je unutrašnjost jezera izbetonirana, a okolina uređena s namjerom da ovom mjestu udahne novi život, koji će svakome ko dođe pružiti nešto po njegovom ukusu.
Posjetiocima nudi idealan prostor za odmor, istraživanje prirode, uživanje u šumi, a s obzirom na to da je smješteno u blizini planine Ozren, nudi i stazu pogodnu za planinski biciklizam ili prosto za jednu dužu šetnju. Na ovoj lokaciji nalaze se restoran, parking i igralište za djecu, a duž potoka nalazi se omanji prostor za kampovanje, te prostor namijenjen za roštiljanje, opremljen stolovima i stolicama. U blizini se nalazi i staza koja vodi do izletišta “Preslica”.
– Poučna šetališna staza “Jošava” povezuje Sportsko-rekreacioni centar “Preslica” i Goransko jezero u dužini od 1.800 metara. Staza varira od lake do srednje teške i prilagođena je posjetiocima različitih afiniteta i mogućnosti. Stoga su postavljene drvene stepenice na pojedinim mjestima i drveni mostić preko Jošavačke rijeke, kako bi olakšale kretanje posjetilaca – naznačeno je o ovoj lokaciji na sajtu Turističke ogranizacije Republike Srpske, a neke osnovne i korisne informacije o ovoj, kao i o još nekim mjestima koja su nam prečesto tako blizu i vrijedi doživjeti ono što nude, moguće je pronaći u knjizi Zorana Matića “50 top lokacija Bosne i Hercegovine” .
Druga lokacija o kojoj ćemo nešto više reći je Djevojačka pećina (koja nosi isto ime kao pećina u Kladnju), a koja je udaljena oko 15 kilometara od Doboja. Nalazi se u mjestu Stanovi. Iako nije standardna pećina, pogodna za speleološka istraživanja, Djevojačka pećina je mjesto koje vrijedi posjetiti, zarad pronalaska ljepote i mira u kamenu i vodi (koja protiče duž pećine).
“Gugl” mapa će dolazak do ove lokacije olakšati samo do jednog dijela. Ostatak puta, nakon skretanja s asfalta, pretežno je makadam, koji prolazi kroz šumovite predjele i ogromne njive. Ne postoji (velika) opasnost da se izgubite, samo ne skrećite s puta (koji je pogodan i za vožnju automobilom ili pješačenje).
Prema podacima koje smo pronašli, prije nego što smo posjetili ovu lokaciju, Djevojačka pećina nekad je nosila naziv Hajdučka pećina, jer je navodno služila kao skrovište za hajduke. Jedna od legendi koja se pominje, a vezana je za pećinu je i ta da je na ulazu postojala pravoslavna crkva brvnara. Djevojka koja je boravila u toj crkvi, skočila je s njenog stropa, i od tada, prema toj legendi, pećina nosi ovo ime.
Pećina je duga 115 metara, a širina ulaza je oko 20 metara, dok je na izlaznom dijelu široka oko 10 metara. Njena visina varira od 7 do 14 metara.
Unutrašnjost pećine uređena je cijelom dužinom, kao i prilaz istoj. Prolazeći kroz pećinu čućete zvuke vode, od rječice Grmuše, koja protiče pećinom, praveći divne procjepe u kamenju. U prolazima između otvora, naići ćete na raznolike vrste paprati i cvijeća. Unutra ćete čuti kapi vode koje padaju s njenih kamenitih visina, i (ukoliko je dan sunčan) osjetićete i vidjećete mnogo svjetlosti kroz njene procjepe, koja će vas možda podsjetiti da na kraju svega, uvijek postoji svjetlo, koje svuda može da se probije i ozari nas. A za to je potrebno samo malo da usporimo i pogledamo u prirodu, od koje se nismo baš potpuno odvojili, samo smo ju malo zaboravili.
Isto tako, treba da se sjetimo da priroda nije nešto što treba sopstvenom neodgovornošću da uništimo. Stoga, svako ko odluči da posjeti Djevojačku pećinu (koja je u tom mjestu poznata kao izletište ili mjesto za okupljanje i roštiljanje), i da provede vrijeme unutra, nakon izlaska, ne treba da ponovo zaboravi tu prirodu za kojom je pošao da traga, već joj zahvali pažnjom i svoje smeće i stvari, pri izlasku, ponese sa sobom.
Tekst: Milanka Mitrić
Foto: Zlatan Lipljanac
