Salvador Domingo Felipe Jacinto Dalí i Domènech, Markiz od Pubola ili Salvador Felip Jacint Dalí Domènech, znan kao Salvador Dalí, španski slikar, pisac, dizajner i autor filmova rođen je na današnji dan 1904. Godine.
Nevjerovatan, apstraktan, egoista, najpoznatiji brkica, osoba koja je voljela najviše sebe a onda uporedo svu svoju ljubav dao ženi i državi. Jedan od najsjajnijih predstavnika nadrealizma,“kum“ većine pravaca u današnjoj umjetnosti, i naravno moj lični favorit kad je u pitanju slikarstvo i umjetnost. Zato vam na današnji dan donosim priču o posjeti Dalijevom muzeju u Figuerasu, njegovom rodnom gradu.
Na 140km od Barcelone nalazi se mala varoš Figueras, u kojoj dominira crvena građevina, nekad pozorište danas muzej Salvadora Dalija. Torre Galeta, dobio ime po njegovoj muzi, njegovoj ženi Gali na vrhu ima velika bijela jaja poredana u krug, a na zgradi se nalaze statue. Ovaj lično je uređivao Dali, sve u njemu je on namještao, i zbog toga i izgleda ovako nadrealno i nevjerovatno. Ulaz je 14 evra, a za klince do osam godina besplatno. Muzej je po Dalijevim rječima Teatralni san, i stvarno je tako što više obilazite imate osjećaj da ste sve manje vidjeli.
Sastoji se iz dva dijela,dvorišta u kojem dominira statua boginje ljubavi koja stoji na Kadilaku u kojem su muškarac i žena, i unutrašnjeg dijela u kojem je hol i spratovi sa eksponatima. Bezbroj eksponata koje je Dali pametno složio da nijednog trenutka ne izostane oduševljenje. Iz samog hola se vidi najčuvenija slika „Nage Gale koja gleda kroz prozor“ poznata po tome što ako gledate kroz aparat vidite portret Abrahama Linkolna.
Zatim soba Mae West, kompletna prostorija uređena namještajem koji kad stanete na stepenice i pogledate kroz specijalno staklo formira lice glumice Mae West. Zvuči nevjerovatno ali je tako.
Slika koju je naslikao nogama, šetajući po platnu.
I mnoga druga djela kao što su: Zlatni hljeb, Nasmijana Venera, Autoportret, Portret Pabla Pikasa, Djevojka iz Figuerasa, Simbioza i slično. Dok hodate muzejom imate osjećaj da iza svakog ćoška viri Dali, uvija brkove, udara štapom od zid i zadovoljno se smješka.
Kako to obično bude i Dali kao i svi veliki umjetnici imao je tragični period života. 10.6.1982. godine umire Gala Dali, njegova muza, najveća ljubav i centar svijeta. Iako je bila starija od njega 10 godina, iako su se upoznali tako što je dobio zadatak da je naslika a ona bila supruga njegovog prijatelja, iako je živjela u dvorcu koji joj je Salvador kupio i smio dolaziti samo uz pismeno odobrenje, ljubav je bila jača on ju je volio kao nikog. Ali jebiga, Gala je preminula a Salvador postao bezvoljan i suicidalan. Nakon nekoliko pokušaja samoubistava on je preseljen u svoj muzej, gdje je i preminuo 23.1.1989. godine ujutro, slušajući Wagnerovu operu „Tristan i Izolda“.
Sahranjen je po njegovoj želji u podrumu muzeja pored toaleta, iznad kanalizacionih cijevi. Kad ulazite u hol muzeja postoji samo jedan crveni praugaonik (koji nećete ni primjetiti) na podu koji označava mjesto gdje leži Salvador. Upravo tim potezom, dokazuje da je najveći nadrealista ikad, jer nadrealisti su uvijek više važnosti davali svojim djelima nego sebi. Salvador nije bio takav, govorio je „Nadrealizam to sam ja“ i ovakvim potezom kako je tražio da bude sahranjen dovodi вas u poziciju da preko njegovom groba gazite i trčite da bi vidjeli njegova djela.
Neke zanimljivosti koje možda niste znali. Dali je govorio da preko svojih brkova uspostavlja kontakt sa vanzemaljcima, sarađivao je sa Volt Diznijem i Alfredom Hičkokom, sa Aliс Кuperom, dizajnirao je originalni logo za Čupa Čups lizala 1969. godine. Eto dragi moji, ovaj muzej stavite na svoj bucket list, obiđite i odajte poštu najvećem nadrealisti.
Autor: Zoran MATIĆ
