Istanbul, Konstantinopolj, Carigrad kako god da ga zovete to je grad koji će vas fascinirati svojom veličinom, mješovitim kulturama, specifičnim načinom života. Istanbul je bio prestonica Vizantijskog i Otomanskog carstva, a od nastanka republike Turske 1923. godine, Ankara postaje glavni grad, a Istanbul postaje najveća metropola koja nema titulu glavnom grada.
Istanbul danas ima malo više od 15 miliona stanovnika i prostire se na dva kontinenta Evropu i Aziju.Turistima je ovo najomiljeniji grad u Turskoj, i zato ako se odlučite posjetiti ovaj biser na Bosforu počitajte ovaj tekst jer vam donosim sve korisne informacije, cijene ulaznica, radno vrijeme muzeja i neke zanimljivosti koje će vam pomoći da imate savršen odmor.
Jezik u Istanbulu je turski, i odmah da znate ne govore engleski, ali se jako dobro snalaze sa rukama, nogama, tjelesnom komunikacijom tako da dogovorićete se sigurno.Valuta je turksa lira, odnos je 1e-6,3tl, i moja preporuka je da novac zamjenite u gradu a ne na aerodromu jer je razlika u kursu velika.
U Istanbulu sam proveo četiri dana, bili smo smješteni u blizini Bajazitove džamije i ovaj dio grada i vama preporučujem. Do samog centra se može i pješke, a tramvajska i metro linija ide kroz glavnu ulicu, u ovom dijelu su hoteli vrlo pristupačni. Definitvno ovo je grad sa najbolje organizovanim i veoma jeftinim prevozom, naime kartica za prevoz je 6tl (1evro) i a jedna vožnja 2,8tl, karticu dopunjavate i kupujete na aparatima koji se nalaze na stanici i važi vam za metro, tramvaj i žičaru.
Turska je država gurmana, jede se dobro, pije se dobro. Turci puno vremena posvećuju hrani i takozvanom “meraku”. Ono što je karakteristično kad je u pitanju slana hrana je da nema svinjetine, a najpoznatije jelo je kebab. Na našim prostorima, a i generalno u Evropi imate nekoliko vrsta kebaba, međutim ovdje ih ima bezbroj, moja preporuka je Iskender kebab koji je malo drugačiji od uobičajnog, a opet ima onu jačinu koju očekujete od ovog jela. Takođe ono što je bitno za tursku kuhinju to su slatkiši: lokumi, balkave (u raznim varijantama, pistacije, orasi, voće) tufahije, rolati sa raznim punjenima i slično, moja preporuka je da probate sve ili barem koliko stignete, vjerujte nećete se pokajati a ni udebljati jer Istanbul zahtijeva puno hodanja.
Kad se poželite odmoriti od obilazaka, šetanja i šopinga poželićete da iskulirate uz neko piće. Turci su najpoznatiji po čajevima, i to je ono što morate probati tokom vaše posjete, umjesto kafe ujutro ponudiće vam crni čaj koji ima mnogo više kofeina nego kafa, tako da oni koji imaju probleme sa krvni pristikom oprez. Najpoznatije vrste čaja su od jabuke, nara, orientalni (od jasminovog cvijeta) i cijene su od 0,5 do 2 evra.
Takođe,ono što je definitivno na mene ostavilo najveći utisak to je cijeđeni sok od nara, možete ga naći na ulici, košta 3evra i vrijedi svakog centa, pogotovo ako ga uzemete pored Aja Sofije, sjednete na klupu i upijate duh grada.
Šta obići u Istanbulu
Prva asocijacija na Istanbul je Aja Sofija, otvorena 532 godine, otvorio ju je car Justinian i kad je obiđete znaćete zašto je rekao “Solomone, nadmašio sam te” (aludirajući na Solomonov hram u Jerusalemu). Deset vijekova ovo je bila crkva da bi 1453. godine dolaskom Osmanlija i sultana Mehmeda II poslata džamija. Od 1935. godine je muzej. Ono što je najbitnije je da samo na ovom mjestu na cijelom svijetu, možete vidjeti susret religija, tako ćete iznad oltara vidjeti fresku Bogorodice pored koje stoje zapisi na arapskom. Nešto neobjašnjivo i magično je u ovom mjestu tako da je preporuka br.1. Cijena ulaza je 40tl ili 7,3 evra a ljeti radi od 09:00 do 19:00 a zimi od 09:00 do 17:00.
Plava džamija je svakako jedna od najpoznatiji vjerskih objekata u islamskom svijetu. Građena je između 1609. i 1616. godine. Imala je 6 minareta (isto kao i ona u Meki,kojoj će se naknadno dodati 7 minaret). Pravo ime džamije nije ”Plava džamija”, već ”Sultanahmet Camii”, u prijevodu džamija sultana Ahmeda. Razlog zašto je nazivaju „plavom” jest taj što u interijeru prevladava pretežito plava boja Iznik pločica. Ulaz u ovu svetinju je besplatan kao i u svemu druge u Istanbulu, samo morate poštovati pravila (ulazite bosi, bez obuće i žene moraju biti pokrivene glave). Pored nje se takođe nalazi i Hipodrom koji datira iz 203. godine, trg koji morate vidjeti, jedno od najljepših zdanja vizantijskog perioda, na njemu se nalaze i dva obeliska iz Heliopolisa. (
Između Aja Sofije i Plave džamije se nalazi predivan park, sa fontanom i klupama, moj prijedlog je da kupite onaj sok od nara koji sam vam ranije pominjao, sjednete i uživate u ovim građevinama koje stoje vijekovima.
Budući da u Istanbulu kao i u cijeloj Turskoj preovladava islam kao dominantna religija naići ćete na veliki broj svetilišta, ako želite da obiđete jedno od ovih svetilišta moja prijedlog je Ejub džamija i njen mezaret (groblje) koja je na mene ostavila najveći utisak.
Ebu-Ejjub el-Ensari je jedan od najvećih ashaba Muhameda a.s. koji je proroka ugostio u svojoj kući 14 dana, nakon čega je prihvatio Islam i pratio proroka, pomagao mu u širenju vjere. Tokom napada na Istanbul preminuo je, te će mu na mjesto za koje se smarta da je lokacija njegove smrti Muhamed II sagraditi džamiju. U dvorištu džamije mu je podignuto turbe (grobnica).
Zbog važnosti ovog mjesta mnogi bitni ljudi će izraziti želju da se sahrane ovdje, među njima nama dobro poznati Mehmed-paša Sokolović, čije turbe možete obići. Ulaz u džamiju kao i turbe je besplatan, samo se od vas zahtijeva da poštujete pravila.
Džamije su gradili bitni ljudi u Otomanskom svijetu, sultani, sultanske majke, paše, veziri i slično pretežno u svoju čast ili čast bitnih ljudi, rijetko je sultan gradio džamiju kao poklon nekome, jedan od tih rijetkih slučajeva se nalazi u Istanbulu, u onom kvartu o kojem sam vam pisao, to je Laleli džamija. Sultan Mustafa III je imao običaj da se savjetuje sa starim i mudrim podanicima, tako je jedne prilike pozvao babu Lalelia i upitao ga šta je najveći rahat u životu a ovaj mu odgovorio da je to kad uspješno obavite malu i veliku nuždu. Sultan se na ove riječi naljuti i otjera starca, međutim uskoro oboli od strašne upale mokraćnih kanala, već izmučen bolom naredi da mu dovedu Lalelia da mu da lijek za njegovo stanje, baba pristade ali zatraži od sultana da mu zauzvrat da njegovo carstvo što je sultan naljutilo. Kad više nije mogao izdržati bol pozva ponovo Lalelia i reče da pristaje na njegove uslove samo da ga izliječi, a baba mu reče: “Šta će meni tvoje carstvo kad ga daješ za jedno pišanje”, nasmija se i pomože sultanu,te mu ovaj izgradi džamiju. Tako da nikad nemojte zaboraviti šta je rahat.
Sultani su poznati po raskošnom životu, po kvalitetnom sevdisanju i hedonizmu najvišeg nivoa, ako želite da shvatite ovaj način života obiđite Topkapi palatu i Dolmabahče palatu.
Topkapi palata se nalazi iza Aja Sofije, na predivnom prostoru od 65.000m2 i pogledom na Bosfor koji je vjerovatno i najveći razlog za gradnju palate. Prolaskom kroz dvorište dolazite do Topovske kapije na kojoj su se nalazili topovi koji su označavali početak Ramazana. Kad uđete u drugo dvorište stigli ste u svijet sultanskog raskoša koji je do 19. vijeka bio centar Otomanske imperije, smještao 4000 ljudi. Ispunjena mnogih eksponatima i relikvijama iz cijelog svijeta tako da tu možete vidjeti ogrtač proroka Muhameda a.s. ili ruku Sv.Jovana Krstitelja. Takođe ono što dominira palatom su prolazi, 4 vrata (Carska, Pozdravna, Rajska i vrata Odmora).
Prolaženjem kroz Rajska vrata ulazite u harem ili kuću veselja kako su je sultani zvali. Ulaz za palatu je 30tl a za harem 15tl, a radno vrijeme je od 09:00 do 18:45.Kad završite obilazak sjedite u dvorište, odmorite se uz čaj i pogled na Bosfor.
U dvorištu palate se nalazi i jedna od najstarijih hrišćanski crkvi,a to je crkva Sergije i Vakhe koja se zbog svog izgleda naziva “mala Sofija“, Turcima je služila kao ostava za municiju a ono najvrijednije što možete vidjeti su freske cara Justinijana i žene mu Teodore, koje su autohtone.
Od sredine 19. vijeka pa sve do pada Otomaskog carstva palata Dolmabahče je služila kao centar moći. Iskreno, ona je nešto najljepše što sam vidio kad su u pitanju carske palate, sva od bijelog mermera, na samoj obali Bosfora sa 285 soba, 44 hodnika, 68 kupatila i 6 tuskih hamama (trebalo je to okrečit i renovirat), 14 tona zlata koja je ukrašavaju siguran sam da će vas ostaviti bez daha. Kraljica Elizabeta je ovoj palati poklonila luster od 4 tone i 750 sijalica koji će vas dočekati na samom ulazu u palatu. Kad završite obilazak palate na izlazu u njenom dvorištu će se ispred vas ukazati bijela, mermerna kapija koja izlazi na zlatni Bosfor, uživajte u pogledu i napravite sjajne fotografije. Kad smo završili selfie sekciju uputili smo se prema hamamu koji se nalazi iza centralne zgrade i prelijep je, pored svih odaja i intrigantnih priča o damama i njenim sudbinama ovdje ćete naći na jednu malu sobu u kojoj je krevet prekriven zastavom Republike Turske. Upravno na tom krevetu je preminuo Kemal Mustafa Ataturk “otac” nacije. Ulaznica koja uključuje palatu i harem iznosi 90tl i uz nju dobijate audio vodič.
Prije nego što smo obišli ove predivne građevine posvetili smo vrijeme uživanju sa Bosfora. Jedna od najljepših stvari koje smo doživjeli u Istanbulu je krstarenje Bosforom,tramvajem dođete do stanice Kabatsh, u luci uplatite 17tl(3e) i dobijate krstarenje od 90minuta gdje ćete uživati na Bosforu, imati prekrasan pogled na sve vile i građevine koje su na obali, proći ispod oba mosta koja povezuju dva kontinenta. Ono što morate znati (a ja nisam znao) na Bosforu duva nenormalno jak vjetar iz svih mogućih i nemogućih pravaca, tako da obucite se prikladno, napravite sjajne fotke i uživajte u jednom od najljepših krstarenja.
Sledeće što vam predlažem je jedno nesvakidašnje i po meni malo zanemareno mjesto u Istanbulu. U pitanju je Cisterna (spremnik za vodu) iz 6. vijeka, koju je izgradio car Justinian. Nalazi se pored Aja Sofije, ulaz je 20tl, a dole će vas dočekati predivna prostorija, nestvarnog izgleda sa 336 stubova u 12 redova, i dalje mi nije jasno kako su napravili ovo mjesto. Jedna od glavnih atrakcija unutar Cisterne je meduzina glava.
Ako želite da uživo vidite i osjetite koliko ljudi živi u Istanbulu, prošetajte Ištklal džadom i provedite vrijeme na trgu Taksim. Nešto što nikad ranije nisam vidio, nepregledne rijeke ljudi koji se ne sudaraju, nemoguće izbrojati i odrediti koliko je ljudi oko Vas.
Zabava i šoping
Na odmoru ste, neophodna je i dobra zabava, iskreno ja sam bio za varijantu nečega autohtonog, izvornog prije nego noćni klubovi. Ono što vam predlažem, što je meni bilo veoma zabavno su orijentalne večeri, koje imate u više varijanti. Mi smo uživali u turskoj večeri koja se sastoji od folklornih plesova, zatim trbušnog plesa, i vjerujte drži pažnju, takođe interaktivnog je karaktera tako da će vas plesači i plesačice izvući na binu (tako je na primjer bilo sa mnom, pa sam sa svojim “zmijskim tijelom” plesao trbušni ples, na opštu radost svih prisutnih). Takođe, na posljednoj stanici legendarnog Orient Ekspresa, koja je sama po sebi atrakcija, možete uživati u derviškom plesu uz večeru za 8 evra po osobi, i to je nešto što nikad neću zaboraviti, jer nigdje nemate priliku vidjeti Derviški ples, barem ja nisam.
Što se tiče šopinga,morate znati da su Turci fenomenalni trgovci,možda i najbolji koje sam sreo, trgovina je ovdje atrakcija sama po sebi. Prvo,svako će vas pitati šta ste mu donijeli, a i vama će prijati da uz pregledanje fotki pojedete nešto što ste donijeli iz Stambola, zato za slatkiše pravac Koska. Koska postoji od 1903. godine, i ima najkvalitetnije slatkiše, lokumi u paketima, baklave,rolati, šta god uzmete niste pogriješili.
Što se tiče čajeva i začina moj prijedlog je Egipatski pijac, šta god zamislite od biljaka od toga postoji čaj ili začin, moj prijedlog je da uzmete šta god vas zainteresuje, jeftino je, a probaćete nevjerovatne stvari.
Kapali čaršija. Nisam ljubitelj tržnih centara, mogu na prste jedne ruke nabrojati one koje sam “maksuz” obišao, ali Kapali čaršija (Grand Bazar) je nešto što smo prvo obišli u Istanbulu, to je nevjerovatno. Ogroman pokriveni bazar u kojem imate sve, i imate osjećaj da nema kraja,i u njemu možete naći sve, nargile, marame, kožu, garderobu, voće, nakit, ćilime, i još bezbroj toga. Pisao sam vam već da turci slabo govore engleski ali ne brinite sporazumićete se, i nemojte zaboraviti koliko riječi u našem jeziku imaju tusko porijeklo. Na primjer ja sam iskoristio sve moguće opcije na stranim jezicima za lulu i maramu, da bi na kraju shvatio da su to turske riječi i da ih prodavač nevjerovatno dobro razumije.
Što se tiče procesa trgovine, nemojte zaboraviti cjenkanje, ali bezobrazno cjenkanje gdje se vi sami sebe sramite. Spuštate cijenu i do 70%,i budite uporni, oni vas uvedu u radnju, počaste čajem, i kreće igra živaca. Konkretan primjer, ja sam kupio kožnu jaknu od bizonske kože čija je početna cijena bila 550 evra za 70evra, znači on ju je platio 10 evra a možda i manje.
Za ovakvu cijenu bilo je potrebno sat i po, tako da živci zbor i lagano, jedino kad postigne svoju cijenu platite, jer nekulturno je da odete, tako ćete ih uvijerditi. Takođe, ono što je mene najviše zanimalo, je opcija da se obučete kao sultan i njegove pratilje, i tako napravite uspomene. Imate više opcija, izrada fotografije je 30tl a uvijek ih možete počastiti sa dodatnih 10tl da vam prebace fotke na telefon. Mi smo odabrali jednu polno ispravnu fotku, a zatim i zamjenu i mogu reći da mi nevjerovatno dobro stoje dimije.
Instagram ne smije da pati
Lično sam veliki fan kvalitetnih pogleda, koji oduzimaju dah, a Istanbul je prepun takvih mjesta.
Jedna od najprepoznatljivijih razglednica istanbula je Galata toranj, visok 66m, sa njega imate prekrasan pogled, s tim da treba imati i fotku sa tornjem. U neposrednoj blizini tornja se nalati Konak cafe, puno jeftinija i vremenski razumnija opcija, jer imate pogled i na grad i na Galata kulu.
Sledeći neobjašnjivi pogled je na vidikovcu PIyerelotti. PIyerelotti je pseudonim francuskog moreplovca i pjesnika, koji je bio zaljubljenik u Istanbul. Do vidikovca dolazite žičarom i nalazi se u neposrednoj blizini gore pomenute Eyup džamije. Na vrhu je kafanica sa kariranim stoljnjacima i onim orijentalnim duhom, tako da sjedite i uživajte uz kafu i čaj i predivni pogled na “Zlatni rog“.
Od Stambola smo se pozdravili uz čaj i pogled na dvije najprepoznatljivije atrakcije, Aja Sofiju i Plavu džamiju. Da bi imali taj pogled morate otići do hotela “Seven Hills“, popeti se na terasu i ostalo će vam se samo kazati. Cijene su pristupačne, tako da uz sjajan ručak i čaj možete se pozdraviti od ovog bisera na Bosforu.
Da bi olakšao vaš boravak u Turskoj, donosim vam mali riječnik, jer Turci će cijeniti ako znate njihov jezik.
Merhaba! Nasilsin? – Zdravo! Kako si?
Adin ne? – Kako se zoveš?
Afiyet olsun – Prijatno
Hepsi ne kadar? – Koliko sve skupa košta?
Šerefe – Živjeli
Hesap nerede? – Gdje je račun?
Ićki var mi? – Da li služite alkohol?
Birbira/kahve, luften – Jedno pivo/kafu
Aferdersiniz – Izvinite
Otogar Nerede? – Gdje je stanica?
Sa – desno, Sol – Lijevo, Yakinda – Blizu
Lyi bir otel nerede? – Gdje je dobar hotel?
Hos Geldiniz – Dobro došli
Ne kadar? – Koliko?
Pahali – Skupo
IyIyim – dobro sam
Tesekkur ederim – Hvala vam.
Eto ga dragi moji, ako se odlučite put Stambola, iskreno se nadam da ćete uživati i da će vam moji savjeti i iskustva pomoći. Takođe ako naiđete na nešto interesantno javite mi.
autor: Zoran MATIĆ
