Nakon mnogo gradova, metropola, malih mirnih mjesta, ljetovališta, sa sigurnošću mogu reći da je Beč jedan od rijetkih gradova u kojima bih mogao živjeti. Glavni grad Austrije, sa više od 1.800.000 stanovnika (2.400.000 miliona na širem području grada) je 10. najveći grad Evropske unije.
Budući da je nama jedna od najbližih metropola, često idem tamo da li povodom koncerata ili u prolazu i uvijek imam nešto novo za vidjeti, i uvijek nemam dovoljno vremena. Grad koji obiluje kulturom, uređenim ulicama i zlatnim statuama, sva ona elegancija koja se očekuje od austrijske prestonice.
Vaše obilaske i ono što planirate u Beču najbolje ćete postići njihovim gradskim prevozom (metro, tramvaj i autobusi). Na fotografiji ispod imate detaljan plan metroa kojim možete stići do bilo kojeg dijela grada.
U ovom tekstu naći ćete moje favorite u Beču, ono što mislim da trebate obići, preporuke za kvalitetno sevdisanje i zainteresovati da obiđe Beč da vas ne odvrate neke seksipilnije destinacije.
Prva stvar koju treba obići u Beču je svakako dvorac Šenbrun. Beč je centar carstva koje je dominiralo Evropom, samim tim prilikom posjete dvorcu možete osjetiti taj kraljevski duh. Izgrađen u 18. vijeku, zaštićen UNESCOM, sa svojih 1441. sobom mene je ostavio bez teksta. Dvorac je u kompleksu najdominantniji ali ono što je meni favorit su vrtovi, uređeni cvijećem, perfektno ošišanim drvećem i sjajnim hladom, u kojem možete uživati uz kafu i sjajan pogled.
Pored Šenbruna sljedeći dvorac je Belvedere, dvije palate, sa prekrasnim fontanama i uređenim vrtovima, tako da ako je sunčan dan uživanje je zagarantovano. Unutrašnjost dvorca je ispunjena raznim umjetničkim dijelima od kojih je najpoznatije “Poljubac” Gustava Klimta.
Beč je svakako grad muzeja sa fenomenalni postavkama koje uspiju da oduševe svaki put. Mjesta kao što su Albertina, Muzej savremene umjetnosti, zatim na trgu Marije Terezije (pored biste Marije Terezije koja je nevjerovatna) možete posjetiti Prirodnjački i Istorijski muzej.
Moji favoriti su Arsenal (vojni muzej) i muzej W.A.Mocarta (stan u kojem je on živio, i stvarao).
Arsenal je mjesto u kojem se možete upoznati sa kompletnim razvojom austrijske vojske od nastantka do raspada. Zgrada koja je nekad služila kao kasarna i magacini za municiju danas su sjajno koncipiran muzej. Kompletne postavke uniformi, oružja (hladnim i vatrenih) zastava i svega što je bilo u upotrebi na obe strane, dokument o Aneksiji Bosne i Hercegovine. Takođe, automobil u kojem je ubijen Franc Ferdinand i uniforma koju je nosio 28. juna kad je izvršen atentan u Sarajevu. Uniforme, zastave, odlikovanja i činovi srpske vojske iz Prvog svjetskog rata. Ulaz je šest evra, a radi svim danima sem ponedeljka.
Mocartov stan se nalazi u centru, Dommgase iza crkve Sv.Stefana. Radno vrijeme je 10-19h (svima danima osim ponedeljka) i ulaz je 11 evra. Činjenica da Mocart zajedno sa Betovenom i Hajdnom čini “bečku” školu kompozitora zbog toga što su svoja najznačajnija djela stvarali tokom boravka u austrijskoj prijestolnici, sugeriše da je najbolji način da se upoznate sa Mocartovim životom, pored slušanja njegove bezvremenske muzike, je posjeta njegovom muzeju u Beču. U ovom muzeju, nekada Mocartovom stanu, su izloženi značajni predmeti kao što je Mocartov originalni klavirkord, vrijedni primjerci literature Mocartovih najpoznatijih kompozicija, te dokumentacija koja svjedoci o poslednjim danima jednog od najvećih kompozitora svih vremena.
Vrijedi napomenuti da se u muzeju održavaju multimedijalne radionice i koncerti koje slave Mocartov zivot i u danasnje vrijeme.
Kad završimo obilazak muzeja i dvoraca šetajući Bečom nailazimo na sjajne građevine, mjesta koja su “must see”. Gradska kuća poznatija kao Rathaus je gotskog izgleda tako da ja kao fan gotike uvijek vrlo rado sjednem u park ispred nje i uživam u pogledu. Ako se zadesite u Beču u vrijeme Božićnih praznika ovdje se nalaze najljepši božićni marketi.
Takođe mjesto koje me zadivilo je Karlsplatz to jest Karlskirche, jedna od najsprecifičnijih crkava koje sam u životu vidio. Ispred crkve se nalaze dva stuba visoka po 33m, oba su izrađena pričom o životu Sv. Karla.
Najvažniji trg u Beču,centralno mjesto za sastajanje i još jedan “must see” je Stephansplatz i crkva Sv.Stefana (Stephansdom). Opet se vraćamo na činjenicu da ja volim gotiku, ovo je jedna od najvećih i najvjerodostojnih predstavnika gotske gradnje. Otvorena 1722. godine, rušena nekoliko puta ali uvijek obnovljena do tančina i danas je možete obići, ulaz je besplatan, i ima taj “vau” efekat barem po mom mišljenju.
Jedna od najkarakterističnijih stvari u Beču je klasična muzika, i uživanje u istoj. Bečka opera je jedna od najreprezentativnijih građevina koja slavi klasičnu muziku. Opera je stara 150 godina,u njoj sve izvode sve najpoznatije opere kao i koncerti klasične muzike. Predstavu u operi možete pogledati za tri evra, a više o tome na ovom linku.
Drugo mjesto kad je klasika u pitanju je Musikverain. Otvorena 1863. godine, a otvorio je lično car Franjo Josif I. Bečki novogodišnji koncert je svjetski poznata manifestacija i održava se upravo ovdje. Velika dvorana (u kojoj se održava koncert) je jedna od najakustičnijih sala na svijetu, građena od drvenih kocki slaganih jedne iza druge, pruža fenomenalan užitak slušanja svakog odsviranog tona. Postoje četiri sale, i ako se svaka zatvori, dok boravite unutra nemoguće je čuti bilo kakvu muziku iz drugih sala, nevjerovatna akustičnost.
Najunikatnija lokacija u Beču je svakako Hundertwasserhaus iz 1985. godine. Ova šarena i neobična zgrada neravnih podova, te oplemenjena s oko 250 stabala i grmova, sagrađena je prema ideji Friedensreicha Hundertwassera (Friedrich Stowasser). Zgrada nimalo ne odgovara uobičajenom poimanju i klišejima arhitekture, već predstavlja jedno od najkreativnijih i najoriginalnijih djela moderne arhitekture na svijetu. U sklopu ovog kompleksa se nalazi i kafić sa sjajnom terasom, tako da društvo i kafa nakon obilaska su obavezni, meni je svakako to jedno od najljepših mjesta za sevdisanje u Beču. U blizini se nalazi i Klimtova kuća, podjednako unikatna i naravno dvorište je kafić tako da sevdahu nigdje kraja.
Jedan od najstarijih zabavnih parkova se nalazi u Beču, to je Prater. Nekadašnje lovište kraljevske porodice a danas zabavni park u kojem vam dan prođe za čas. Najpoznatija atrakcija je Točak, zatim muzej voštanih figura, Planetarijum i Kuća strave. Bez obzira koliko da ste „odrasli“ u ovom parku ćete se osjećati kao dijete i željeti sve da isprobate, barem je meni tako bilo.
Svako ko me poznaje zna da je kvalitetna ishrana obavezna kad sam u nekom drugom gradu, jer turizam i sevdisanje su zahtijevan posao. Tako da, ako ste u Beču gladni nakon obilaska, a gurman ste, pravac u studenski dom na Schotentoru i pojedite abnormalno velika i sjajna rebarca sa sosom (energetska vrijednost od 1 do 3 dana).
Nakon kvalitetnog glavnog jela nigdje niste prispjeli bez dezerta. Najpoznatiji kolač u austrijskoj prestonici je Zaherova torta, možete je pojesti na skoro svim mjestima gdje se nude kolači ali najbolja je u njegovom hotelu koji se nalazi pored Opere. Priča iza ovog kolača je fenomenalna, naime 1832. godine je glavni kuvar na dvoru bio bolestan, a princ Metfernich je zahtijevao tortu. Mladi šegrt Franc Saher je napravio jednostavan kolač od čokolade i džema od kajsije, a uz njega se služi sjajni šlag. Ambijent hotela je fenomenalan, kao da je vrijeme stalo, tačno onako kako očekujete od Beča. Parče torte sa šlagom je 7,50 evra ali ćejf nikad nije bio skup.
Eto ga, ako ste u Beču nadam se da ćete posjetiti nešto od ovoga, uživati, ili pronaći nešto novo što će meni pomoći kad ponovo odem u austrijsku prestonicu.
Autor: Zoran MATIĆ
