Legendarni muzičar Erik Klepton, nastupio je u punoj “Wiener Stadthalle” dvorani u Beču.
Godinama Klepton važi za jednog od onih muzičara koji su „zicer“, sigurno garantovan kvalitetan koncert i velika posjećenost su zagarantovani. Dvorana je bila rasporodana do posljednjeg mjesta.
Treba napomenuti da je Erik u ozbiljnim godinama i da godine i zdravstveni problemi ograničavaju sposobnosti njegovog performansa, ali to ga nije spriječilo da izađen ležerno, bez puno priče i pompeznih najava već kao u romanima Dok Holideja, došao je tiho i ušao u legendu.
Najviše što ste mogli od njega dobiti je savršen zvuk Fender Stratokaster gitare, osmjeh, “Thank you very much“ i „Thank you Wien“ i neizostavno pokazivanje srednjeg prsta dok svira poverkorde, a nama je to bilo i više nego dovoljno.
Kao što na koncertima klasične muzike publika zna kad da ne aplaudira, tako je ova publika znala tačno kada da aplaudira, spontanim uzvicima i aplauzima pozvali su Kleptona na binu, pogodili su u sekund, bez obzira što nigdje nije objavljemo kad njegov nastup počinje.
Koncert je započeo sa „Pretending“ na opšte oduševljenje publike. “Key to higway“, “I’m your hoochie coochie man“, “I shot the sheriff“ nizali su se jedan za drugim. To nas je dovelo do akustičnog dijela koncerta koji je uspio toliko masu da prebaci iz glasnih ovacija u tihu akustičnu zabavu. Otvorio je sa „Drifftin’ blues“, zatim „Tears in heaven“ koja je ispraćena sa jezivom tišinom i poštovanjem kako ta pjesma i zaslužuje, dok je sam nagovještaj na legendarnu pjesmu „Layla“ izazvao haos u publici.
Ponovo uzevši Fendera počastio nas je sa „Tearing us apart“, “Holly mother“, “Cross road blues“ i još nekoliko hitova, da bi na kraju koncerta basista Natan Ist nagovjestio početak pjesme „Cocaine“ obrade Džej Džej Kejla, publika koja je sjedila na parteru ustaje i staje pred binu, te komplenta pjesma se u glas pjeva sa Erikom. Silazi s bine, međutim uporna publika ga vraća nazad te se koncert završava uz „Before you accuse me“.
Zoran MATIĆ
