EHO Portal

“Upao” je usred svirke i rokenrol nikad više nije bio isti

Pink Floyd i Džimi Hendriks pomogli su da London postane najvažnije mjesto na svijetu tokom kasnih 1960-ih. Glavni grad Engleske bio je svetionik stalnog kreativnog haosa koji je aludirao na uzbudljiv i avanturistički novi svijet, s muzikom koja je bila u prvom planu. Iako je umjetnost koju su stvarali dolazila iz dva različita prostora na rock ‘n’ roll spektru, prosvjetlujuća priroda njihovog rada neraskidivo ih je povezala.

Hendriks je došao kao spasilac kontrakulture kada se našao na kamenim ulicama “male stare” Engleske 1966. Nacija nije bila spremna da iskusi divlji brend kaleidoskopskog muzičkog čuda koje je ovaj mladi Amerikanac upravo trebalo da im otkrije.

Prvo njegovo pojavljivanje odmah je, međutim, pridobilo tadašnjeg gitarističkog kralja Erika Kleptona, koji je s uživanjem gledao dok ga je Hendriks svrgavao s prestola. Ali, nije bio jedini. Rodžer Voters takođe je bio u gomili i bio je potpuno očaran.

Ovaj nastup nije bio Hendriksov ‘službeni’ debi uživo na britanskom tlu, ali je sigurno bio jedan od razloga da se to dogodi. Njegov menadžer, basista grupe “The Animals” Čes Čendler, pitao je Kleptona može li Hendriks da se nakratko pojavi na pola Creamovog seta, što su oni dozvolili – uprkos tome što nikada ranije nisu čuli kako američki gitarista svira. Bio je to čin dobre volje koji im se vratio pravo u facu kad je Amerikanac drsko zasjenio njihov šou.

Hendriks je izašao na pozornicu i izveo manijakalnu verziju pjesme Howlin Wolf’ “Killing Floor”. Klepton je kasnije opisao živopisno:

– Svirao je gotovo svaki stil kojeg ste mogli da se sjetite. Mislim, uradio je nekoliko svojih trikova, poput sviranja zubima i iza leđa, ali to uopšte nije bilo razmetljivo, i to je bilo to… on je otišao, a moj život nikad više nije bio isti.

Rodžer Voters iz Pink Floyda bio je podjednako oduševljen i kaže da je te noći u Londonu položena prva cigla u Hendriksovo legendarno nasljeđe.

– Usred koncerta rekli su: “Željeli bismo da predstavimo našeg prijatelja” – prisjetio se kasnije Voters. – I ovaj momak je izašao na pozornicu i počeo da svira gitaru zubima i iza leđa.

– Otkrio sam kako razmišljam o tome prije nekog vremena. I sjećam se da sam pogrešno shvatio njegovo ime. Mislio sam da ga zovu Džunior Hendriks, ali onda sam otkrio da nije ‘Junior’, bio je to Džimi i to je bilo prvi put da je nastupio u Engleskoj, na koncertu Creama – prisjetio se Voters.

Nije trebalo dugo da Hendriks postane “glas” grada. Sljedeće godine Pink Floyd ga je pozvao da im se pridruži na turneji po Britaniji. Bubnjar Nik Mejson napisao je u svojoj knjizi “Inside Out” da je ta turneja bila “prvi pravi ukus rock’n’ rolla Pink Floyda kakav smo zamislili”.

Ljubav koju su Floyd imali u izobilju za Hendriksa, bila je uzajamna. U intervjuu za Melody Maker 1970. godine, Hendriks je rekao:

– Ljudi to ne znaju, znate, ali muzičari poput Pink Floyda ludi su naučnici današnjice.

Izvor: faroutmagazine.co.uk

);
Visit Us On FacebookVisit Us On Instagram