Pank-folk bend “Brkovi” najavio je nastupe na ovogodišnjem izdanju festivala “Živjeti slobodno”, koji će se održati na tvrđavi Kastel 8. maja, i na “Nektar OK festu” na Tjentištu, koji će se održati od 12. do 14. jula.
Ovaj bend je proteklih nekoliko godina privukao pažnju cijelog regiona. Satirični tekstovi, folk melos i brzi pank ritmovi doveli su do toga da su “Brkovi” danas prepoznatljivo ime na muzičkoj mapi regiona. U razgovoru za “Nezavisne” basista ovog sastava Tomislav Kalousek Tomac govori o najavljenom nastupu u Banjaluci, pripremi koncerta na Tjentištu, problemu fašizma u modernom društvu, kao i pripremi novog muzičkog materijala iz kuhinje “Brkova”.
“Radimo nove pjesme punom parom i zadovoljan sam kako zvuče”, kaže Tomac.
NN: Najavili ste nastup na festivalu “Živjeti slobodno” u Banjaluci. Šta spremate za publiku tim povodom?
TOMAC: Sviraćemo pjesme s novog albuma “Hormon sreće”, a i najveće hitove s ostalih albuma. Teško je napraviti set-listu da svi u publici budu zadovoljni jer se iza nas već nakupilo albuma i svatko ima neke svoje favorite koje bi te večeri htio čuti, ali mislim da imamo dovoljno dobru kombinaciju da svi odu kući sretni.
NN: Ovaj festival se organizuje u čast proslave pobjede nad fašizmom. Koliko je, po vama, obilježavanje ovog datuma bitno?
TOMAC: Obilježavanje samo po sebi ne znači ništa ako ne učimo iz primjera ljudi koji su živjeli prije nas. U svakom slučaju, mislim da je bolje da se obilježava nego da se ne obilježava.
NN: Da li smatrate da i danas postoje oblici fašizma, i ako postoje – možemo li se muzikom boriti protiv njega?
TOMAC: Nažalost, historijski fašizam, onaj iz Drugog svjetskog rata, nije jedini fašizam. Iako se nakon Drugog svjetskog rata svijet promijenio u velikoj mjeri, ostaje činjenica da time nije pobijeđen fašizam. Kud god se okrenete i malo bolje pogledate, vidjet ćete da postoje autoritarne države ili države koje nisu u dovoljnoj mjeri demokratične. One ne odgovaraju politološkoj definiciji fašizma, ali možda su na putu da to postanu. S treće strane, imamo i opći nedostatak solidarnosti na svjetskom nivou, koji me plaši, jer nema više nekih ideala zbog kojih bi ljudi prestali biti sebični, a to je put u propast… Da li tu može pomoći muzika? Ne znam, volio bih da može, jer bi time naš posao bio značajan i smislen.
NN: Osim festivala “Živjeti slobodno”, potvrđen je i vaš nastup na “OK festu” na Tjentištu. Koliko je ovaj festival značajan za regionalnu scenu i koliko je ujedinio publiku regiona?
TOMAC: Bili smo jednom na “OK festu” i super smo se proveli. Iznenadio me broj ljudi koji je tamo došao. Ne mogu ti reći koliko je ujedinio publiku regiona, jer bi to morao promatrati iz publike, a ne s bine, da budem objektivan, ali znam da je bilo ljudi od svukud – i iz Hrvatske, i BiH, i Crne Gore. Mislim da publika, pogotovo naša, ne treba ujedinjenje, jer nije ni razjedinjena. Većinom su to mladi ljudi, koji se slažu oko 99% stvari u razmišljanjima. Možda su rođeni u “drugim taborima”, ali kod nas se svi osjećaju dobrodošli, bez obzira gdje sviramo.
NN: Koliko sam “OK fest” može doprinijeti da posjetioci festivala više cijene prirodne ljepote ambijenta u kojem se održava i po čemu je jedinstven?
TOMAC: Pa mogu reći da je ambijent zaista prekrasan. Sretan sam što smo imali priliku dolje svirati, inače vjerojatno ne bih nikad vidio Tjentište budući da su me zaobišle obavezne školske ekskurzije u taj kraj. Znam da se tamo nalazi jedna od rijetkih preostalih prašuma u Europi – Perućica, ali je nisam posjetio, jer od bendovskih obaveza to ne stižem, a i Šemso nam brani da lutamo po šumi pred svirku, što je razumljivo.
NN: Šta biste poručili publici koja će doći na “Živjeti slobodno” i na “Nektar OK fest?”
TOMAC: Dođite kakvi god hoćete, ali otiđite nasmiješeni.
izvor: Nezavisne novine/David JOJIĆ
