Goran Trajkoski je makedonski kompozitor i muzičar koji godinama stvara nevjerojatnu muziku za predstave i filmove, znate onu od koje se momentalno naježite i na potpuno drugačiji način doživite ono što gledate. Rođen je 1963. godine i kroz svoje stvaralaštvo oduševljavao je publiku širom svijeta. Banjalučka publika je doživjela njegovu muziku u predstavi “Derviš I smrt” u režiji Dejana Projkovskog u Narodnom pozorištu RS, a sada nam sprema nešto novo pa smo tim povodom malo popričali sa Goranom.
Eho: Možete li nam reći Gorane šta ovog puta spremate banjalučkoj publici?
G. Trajkoski: Ja sam već dvije godine u Banja Luci. Prošle godine smo radili predstavu “Derviš I smrt”, a sada sa gotovo istom ekipom radimo “Genetiku Glembajevih”. Reditelj Dejan Projkovski, scenograf Valentin Svetozarov i moja malenkost. Glumačka ekipa je manje više ista, takođe. Ove godine predstavljamo jedan relativno noviji tekst, star nekih sedam ili osam godina. To je makedonski tekst koji se u originalu zove “Genetika pasa”, ali se ovdje zove “Genetika Glembajevih” jer u samoj pozadini je priča koja liči na onu iz pozorišnog komada o Glembajevima, čak su i imena likova slična kao u priči o njima. U suštini ovo je klasična triler priča, koja govori o tajkunima, o ljudima koji su “na brzinu” došli do bogatstva, o izlasku iz jednog starog sistema i adaptacije na novi sistem. Mi smo izvodili ovaj tekst u Skoplju, sada ga spremamo sa novom ekipom i mislim da imamo šta ponuditi publici.
Eho: Odakle Vam inspiracija za muziku koju stvarate za pozorišne komade, da li ih nalazite u samim djelima ili tekstovima, ili je inspiracija dolazi na drugi način?
G. Trajkoski: U principu tekst nije dovoljna inspiracija za stvaranje muzike, teško je stvarati muziku na književno djelo. Veoma važan segment je rediteljski predložak, to je start i ono što je reditelj zamislio je veoma važno za mene kao kompozitora. Pored toga meni važnu ulogu u kompovanju igraju sami glumci i njihova energija, zato i insistiram da prisustvujem probama, da doživim njihovu energiju. Snimam scene dok se one stvaraju, pa onda u svom studiju komponujem i stvaram adekvatnu muziku. To je za mene najispravniji način, radio sam i po drugim modelima, ali se ovaj pokazao kao najplodonosniji u kompozitorskom smislu.
Eho: Da li Vam se desilo da na premijeri ili reprizi kada gledate predstavu muzika ne djeluje onako kako ste je zamislili ili doživjeli dok je predstava stvarana?
G. Trajkoski: Ne, nisam imao takvo iskustvo upravo zbog toga što konstantno prisustvujem probama i razvijam muziku uporedo sa predstavom. Ja kada završim komad donesem ga na probu, provjerim i ukoliko je potrebno korigujem. Obično ja i ne gledam premijere, pretežno sjedim sa glumcima i bodrim ih, osim ako nemam nekog gosta pa mu pravim društvo tokom predstave. Ja gledam predstavu dok se ona stvara, dok traju probe, a sama izvođenja najčešće ne gledam.
Eho: Nisam siguran koliko znate, ali predstava “Derviš i smrt” je izazvala priličan bum u Banja Luci, ljudi su gledali predstavu sa oduševljenjem po nekoliko puta. Koji je Vaš stav o toj predstavi, šta ona znači za Vas?
G. Trajkoski: Izuzetno mi je drago da mogu svojim radom i radom kompletne ekipe da usrećim i oduševim publiku. Za mene je najveća nagrada kada se onome ko gleda predstavu to zaista dopadne, to znači da je sav rad imao smisla, kada možemo da priuštimo publici da na nekih dva ili tri sata doživi nešto na novi i prijatan način. Ta predstava je bila svojevrsni ulazak u ovo pozorište, upoznavanje sa ekipom i publikom, sa tom predstavom smo prošli proces prilagođavanja. Ako vam se dopala, onda su moje prognoze da će Vam se ova predstava dopasti barem za pola koplja više, to je skoro 100 % stav cijele ekipe, jer je ova predstava rađena puno opuštenije i dosta je zrelija jer smo već prošli period upoznavanja.
Eho: Evo za kraj možete li nam reći šta nas to očekuje u budućnosti, za publiku koja prati Vaš rad i koja se očekuje nove projekte, šta možemo očekivati u narednom periodu?
G. Trajkoski: Do kraja godine trebamo započeti sa još dvije predstave u Podgorici I Novom Sadu. Vezano za aktivnosti van pozorišta, prošle godine sam počeo da radim na dva albuma, pa se nadam da ću ako ne do kraja ove onda do sredine sljedeće godine da ih objavim.
Dragi čitaoci ukoliko imate priliku pogledajte predstavu “Genetika Glembajevih”, takođe posjetite i ostale predstave na Teatar festu u Narodnom pozorištu RS jer vas očekuju fenomenalni naslovi uz koje ćete sigurno uživati. “Balkanski špijun”, “Ana Karenjina” su samo neke od predstava koje možete pogledati, više informacija oko ulaznica i termina na web stranici pozorišta.
