U sklopu muzičkog festivala “Exit” u Novom Sadu publici se predstavila muzička senzacija “Greta Van Fleet”. Dugo nismo imali priliku da uživo gledamo jedan bend koji je u vrtoglavom usponu na svjetskoj sceni. Zato je subotnja noć na Tvrđavi bila posebna.
Mnogi su govorili da postoji mnogo nedoumica kada je u pitanju ovaj bend. Neki su govorili da su previše izvikani, da su neka blijeda kopija legendarnih “Zeppelina”, i da li ta četiri momka uopšte i imaju šta da ponude jer iza sebe imaju samo jedan studijski album.
Publika pred glavnom binom “Exit” festival je bila šarena. Mogli su se tu vidjeti i pankeri i rokeri, ali jedno im je bilo zajedničko….znatiželja.

Koncert je počeo tačno u ponoć i na neki način prvi riffovi ovog benda su uveli publiku u novi dan, ali i samu rokenrol scenu na neke nove staze. Prvi je na binu izašao pjevač Džoš Kiska, obučen u stilu sedamdesetih. Dame u prvim redovima je počastio sa desetak ruža koje je bacao sa pozornice. Ubrzo su mu se pridružili i ostali članovi benda predvođeni njegovim bratom blizancem i gitaristom Džejkom. Već prvim taktovima bilo je jasno da počinje pravo rokenrol kidanje, a u našim očima “Greta” nije bila samo kopija “Led Zeppelina” kako su mnogi govorili. U tom zvuku se osjetio uticaj mnogih drugih bendova poput “Peppersa”, “Queena”, “Doorsa” pa i Džimija Hendriksa.
Ipak momci su posebni, i bez obzira na sličnost sa velikanima, oni ne liče u potpunosti na njih. Oni imaju svoj pečat, a to su i dokazali riffom iz pjesme “Highway tune” koji je već sada ušao u istoriju.

Nakon prvih nekoliko numera koncerta, na pozornicu se spušta mrak, a sami članovi benda se kreću kao sjenke i siluete na bini. Intimno svjetlo i dim dali su koncertu neki mistični prizvuk sedamdesetih. Publika više nije mogla jasno da im vidi lica, a upravo ovaj mrak je pokvario planove onima koji koncert provode sa telefonom u ruci snimajući video snimke koje nikada neće pogledati.
Zbog ovakvog pristupa malo se osjetilo negodovanje, međutim “Greta” je postigla šta je željela i kasnije je mnogima bilo jasno zašto su to uradili. Baš kao i legendarni bendovi sa kraja prošlog vijeka, dokazali su da se muzika ne gleda, već sluša. Upravo su na ovaj način aktivirali najvažnije čulo za rokenrol, a to je čulo sluha.

Publika je sa posljednjim taktovima prostor ispred “Main Stage-a” napustila zadovoljna, a priznajemo i nama su srca bila puna jer je rokenrol sa “Gretom Van Fleet” u sigurnim rukama.
foto: tumbral.com