Drugo veče u Kneževom Arsenalu privuklo je ogroman broj publike.
Nekoliko hiljada nasmijanih lica uživalo je širom festivala i pjevalo u glas sa izvođačima. Mejn stejdž je program počeo uz Hladno Pivo koje po tradiciji uvijek napravi šou.
Ova sjajna zagrebačka ekipa oduševila je publiku presjekom svojih najvećih hitova i na Miletovom licu, ali na licima ekipe iz benda vidjela se želja sa svirkom. Nekako baš ta želja je zajednička za sve izvođače i zbog toga je ovaj festival istorijski i ovako sjajan. Nakon Hladnog piva publiku na mejnu je zabavljao sjajni Dub Fx, koji je prvi strani izvođač. Dočekan je sa oduševljen i ovacijama, činilo se da i njemu nije jasno šta se događa, nije očekivao ovoliko publike, a hiljade su plesale u rege ritmu.
Opšte je poznato da sam ja lokal patriota, pa se iz te činjenice da zaključiti da sam se posebno obradovao nastupu sjajnog Nikole Pejakovića Kolje i njegovog benda na Garden stejdžu. Krcato ispred bine i ovacije, baš kako on i zaslužuje. Fakat vezan za Kolju je da su sa njim uvijek sjajni muzičari, tako je I ovaj put ekipa bila na visini zadatka. Publika je uživala u svim dobro poznatim Koljinim pjesmama, od “Pedofilije” do “Užičkog heroina”. “Pomiješane su emocije i kod publike i kod nas, dugo se nije sviralo i važno je da se stvari lagano vraćaju na svoje. Osjetim u vazduhu tu želju za muzikom I mnogo sam sretan zbog toga. Poslednji koncert smo imali prije nekih godinu i po dana, tako da smo imali koju probu da se malo podsjetimo. Arsenal je prvi festival nakon svog ovog zla, primijetio sam da su I organizatori bili oprezni tokom pripremanja I drago mi je da je sve prošlo kako treba.” rekao je Kolja kada sam ga pitao o festivalu I o svemu ovome što smo prošli.
Finale na glavnoj bini pripalo je jednom od najvećih zabava i spektakla sa Balkana, sjajnoj Dubiozi Kolektiv. Energija njih( po kojoj su svjetski poznati) i njihove muzike u kombinaciji dovela je do toga da sam mislio da će Arsenal eksplodirati. Bez predaha, iz hita u hit, jako i energično pokazali su publici koliko je važan ovaj festival.
Popričali smo malo sa Branom o njihovom nastupu, o situacijama koje smo prolazili i o planovima za budućnost.
“Teško mi je opisati kako se osjećam, pomiješane su emocije, možda ću sutra ili prekosutra znati kako je bilo. Ovo je isto kao da si se nakon godinu i po dana probudio iz kome i sad ti neko da da sviraš koncert. Godinu i po dana smo živjeli tako da najboljem prijatelju ne smiješ prići na dva metra, a večeras gledam hiljade ljudi kako se grle i uživaju, žive život koji smo imali prije svega ovog. Iz svake situacije se može izvući neki nauk pa tako i iz ove. Trebamo se vratiti u vrijeme početka pandemije, kada je čitav svijet stao, razmisliti o tome kako smo se odnosili prema planeti na kojoj živimo. Po meni je pitanje ekologije jedno od najvažnijih i mislim da se trebamo presipitati i shvatiti da ne moramo ići jeftinim letom na drugi kraj svijeta jer to našu planetu jako puno košta, a evo vidimo da u Kragujevcu koji je na par stotina kilometara od naše kuće može biti jako lijepo. Tokom ljeta nas očekuje lijep broj koncerata, nije to ni blizu tempa koji smo navikli, ali se nadamo da će to da se održi kako smo zamislili. U toku pandemije sam kao i u ratu bježao od zla u svoj neki svijet. Uzmem gitaru i liječim se kreativnošću, tako sam i sada išao u studio i pisao nove pjesme samo da ne pratim vijesti. Skupilo se dosta materijala, pa smo to selektovali i nadam se da ćemo nakon ljeta izaći sa novim materijalima.” rekao je Brano iz Dubioza Kolektiva za Eho portal.
Noge otekle, glava boli, uši zatvorene i lagano koračam u smještaj sa festivala kad u čujem na Garden stejdžu Nikolu Vranjkovića kako izvodi pjesmu “Fotelja” i kontam kako parama ne možeš kupiti sreću, ali možeš karte za Arsenal, a to ti dođe na isto. Pa vidimo se na posljednjoj večeri, vjerujte isplati se.
Autor: Zoran MATIĆ
