Boris Leiner, svestrani umjetnik, jedna od istinskih legendi novotalasne scene, sjajan bubnjar a usput izvanredan kipar. Publici na prostorima bivše Jugoslavije najpoznatiji po tome što je bubnjar grupe „Azra“ sa kojom je snimao sve najbitnije albume i dizajnirao naslovne strane za neke od njih. Takođe, učešće je imao i u bendovima poput Naturalne mistike, Vještica, Aerodroma, Haustora i drugih. Reklo bi se da je u pitanju čovjek koji može puno reći o ovom sjajnom vremenu, i baš zato odlučio je napisati knjigu „Sve bio je ritam“.
U razgovoru za Eho-portal Leiner govori o novoj knjizi, starim uspomenama i još par zanimljivih stvari.
EHO: Pred čitaocima je knjiga „Sve bio je ritam“, šta čitaoci mogu saznati čitajući, kojim temama se bavi knjiga? Takođe, za koga je knjiga objavljena, i gdje je možemo nabaviti?
LEINER: Opisujem svoje muzičke i životne anegdote, a nit vodilja je sex, drugs &rock n roll. Priče su povezane u cjeline iz raznih perioda-Azra, Životinje, Putovanja, Vještice itd. Htio sam opisati duh tog vremena kroz zabavne i karakteristične dogodovštine, a da u isto vrijeme budu zanimljive i suvremenim, mladim generacijama. Knjigu je izdao „Sandorf“, te se za sada može nabaviti preko interneta. U toku su pregovori i s beogradskim izdavačem…
EHO: Kako je bilo prisjećati svih anegdota i dešavanja, otkud ideja da objavite knjigu, šta Vas je inspirisalo na to?
LEINER: Inspirirala me moja draga Jasminka. Dugo me nagovarala na pisanje. S obzirom da me vratilo u mladost i to ludo doba, bilo je euforično i radosno opet proživjeti to vrijeme. Posebno je dojmljivo kad tvoja pošlost zanima toliko ljudi, i znači im na način da i oni dok čitaju moje priče vrte vlastiti film prisjećanja . ..dosta njih mi je već to reklo…a i mladima je vjerojatno zanimljivo čitati ovakvo štivo napisano direktno i iskreno, bez dlake na jeziku.
EHO: Ovu godinu nažalost je obilježila epidemija virusa korona, kako ste se izborili sa karantinom, zabranama, uskraćivanjem radosti i užitaka i da li imate savjet za one koji se još „bore“ sa karantinima i ograničenjima?
LEINER: Relativno dobro sam podnio ovo vrijeme izolacije zbog korone. Svašta sam prošao u životu, pa sam stekao sposobnost prilagodbe na svakojake situacije. Naštimam se da uvijek izvučem najbolje. Ovaj put klasika- sex i rock n roll, bez drugsa. Ipak sam bubnjar s dosta godina (smijeh). I da, savjet- osim navedenog, što manje televizije.
EHO: Vi ste svakako jedan od najsvrestanijih umjetnika na Balkanu, kada se danas osvrnete na svoju karijeru i svoje stvaralaštvo šta je to na šta ste najponosniji?
LEINER: Hvala! Odgovor je vjerojatno očekivan- na period sviranja u „Azri“. Svaki umjetnik, koliko god dug i bogat bio njegov opus, ima nešto sto ga doživotno obilježi- u mom slučaju je to zasigurno „Azra“.
EHO: Svakako jedan od najbitnijih ljudi sa kojim ste sarađivali je Branimir Štulić, kako je bilo prisjetiti se tih godina saradnje? Takođe, javnosti se Džoni obratio sa kritikom na Vaše djelo, kako to komentarišete?
LEINER: Bilo je divno prisjetiti se ondašnjeg Johnnya. Ne znam više tko je ovaj ojađeni čovjek, ljut na cijeli svijet, koji samo proziva, kleveće i bljuje žuč na svakog tko ga spomene u bilo kojem kontekstu. Ni traga od nekadašnje veličine. Kao neki holandski hologram! Moja knjiga je prozvana magičnon čitankom rokenrola- hvaljena je od strane uvaženih zagrebačkih i beogradskih kritičara. Ponavljam, pisana je do jaja, rokerski izvorno, i zato je valjda netipična. A Johnnya zasluženo veliča, ali u isto vrijeme i demitologizira, što mu zasigurno ne odgovara.
EHO: Koji su planovi u budućnosti, šta publika može očekivati u nekom predstojećem periodu?
LEINER: Od mene još puno asova iz rukava- likovnih, muzičkih, pa i pisanih…O tom potom, ako mi budu muze sklone…
Razgovarao: Zoran MATIĆ
